Na čunjastom brijegu (678 m.n.v.) povrh sela Modruš već izdaleka vide se ruševine slavnoga grada Tržana. Nekoć se nazivao i Širingrad ili Trojangrad. Što se više primičete stršećem brijegu, tim manje možete odoljeti izazovu uspona na njegov vrh. Penjući se, divit ćete se graditeljskom umijeću na uskom stjenovitom hrptu i uživati u razgledu okolnog prostranstva.

Prema predajama, Tržan potječe još iz antičkoga doba. Izuzetan obrambeni položaj i smještaj uz važnu cestu od primorja ka unutrašnjosti, učinili su ga jednim od najznačajnijih gradova srednjovjekovne Hrvatske. Posebice se razvio nakon što je ugarsko-hrvatski kralj Bela III. 1193. godine darovao modruški posjed knezu Bartolu II. Krčkom. Njegovi obiteljski nasljednici, kasnije poznatiji kao Frankopani, Tržan su odabrali za svoje stolno mjesto.

Dogradili su, učvrstili i proširili utvrdu s kneževskom palačom, kao i kule i 1,2 kilometra duge zidove koji su opasavali trgovište Modruš u podnožju. Pod njihovom upravom Modruš je izrastao u snažno trgovačko, crkveno i kulturno središte. Tu je 1486. godine nastao znameniti starohrvatski pravni spis, Modruški urbar. Nakon što je Modruš 1460. postao biskupsko sjedište, dičio se s brojnim crkvama i čak tri samostana.

Frankopani su u Tržanu odoljeli napadima Osmanlija, no uoči Krbavske bitke 1493. godine nisu uspjeli spriječiti pljačku i paljenje Modruša. Iako su trgovište obnovili, većina je stanovništva zbog stalne ratne prijetnje narednih desetljeća izbjegla. Oko 1730. godine i modruški Frankopani sele u Ozalj. U Tržanu do kraja 18. stoljeća boravi malobrojna posada Vojne krajine, a neodržavana utvrda propada. Osim njezinih ruševina, o ”zlatnom dobu” Tržana i Modruša danas svjedoče i tek dvije očuvane crkve.